Intervju za Globus

Zastupnik Karlo Ressler komentirao je za Globus trenutnu situaciju u Ukrajini te nedavni posjet Hrvatima u Crnoj Gori te parlamentarni posjet Albaniji. Intervju prenosimo u cijelosti u nastavku.

Ukrajina je zatražila hitan prijem u Europsku uniju. Neke zemlje, usprkos svemu, imaju rezerve prema takvom emotivnom proširenju EU „preko noći“. Kako vi gledate na zahtjev Ukrajine? 

Hrvatska se prije tri desetljeća sama suočila s vojno nadmoćnijim, agresivnim režimom koji je perfidno koristio jeftine izgovore o navodnoj ugroženosti. Zato najbolje znamo kroz što prolaze Ukrajinci. Ljudski i civilizacijski smo se jasno odredili – Hrvatska je uz Ukrajinu i ukrajinski narod koji se u ovim teškim trenucima bori za slobodu i vlastitu opstojnost. Ukrajina je bila jedna od prvih država koja je priznala Hrvatsku, a jedan od prvih službenih posjeta premijera Plenkovića, nekoliko tjedana nakon formiranja Vlade 2016., bio je upravo Kijevu. Uz ostalu pomoć, danas Hrvatska organizira i prihvat sve većeg broja ukrajinskih izbjeglica koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove u Ukrajini. 

U posebnoj atmosferi na izvanrednoj plenarnoj sjednici Europskoj parlamenta sve političke opcije, neovisno o svjetonazorskim i političkim razlikama, dale su jedinstvenu podršku Ukrajini. Predsjednik Zelenski je putem video veze održao iskreno i emotivno obraćanje, na koje nitko nije ostao ravnodušan. Pritom su zastupnici i svjesni da nas povijest uči da je popuštanje tiraniji ili zatvaranje očiju od realnosti dugoročno štetno i za one koji nisu odmah neposredno ugroženi. 

Pristupanje Europskoj uniji je jasno dugotrajni proces i ne događa se preko noći. Ovdje je prije svega riječ o snažnoj civilizacijskoj i političkoj poruci ujedinjene Europe da je Ukrajini mjesto u europskoj obitelji.

Rusija je ostala izolirana, a Srbija, kandidat za ulazak u Europsku uniju, nije se pridružila europskim sankcijama. Hoće li se to odraziti na šanse Srbije za ulazak u članstvo?

Agresija na Ukrajinu je generacijski test za cijelu Europu. Tu ne bi smjelo biti nedostatka hrabrosti i otužnog kalkuliranja. Srbija, kao zemlja kandidatkinja za ulazak u Europsku uniju, ali i kao država koja bi trebala težiti demokratskim vrijednostima, mora odlučiti tko su joj istinski partneri te se jasno odrediti prema ruskoj agresiji na Ukrajinu. Njihov vanjskopolitički stav oko ovako temeljnog pitanja, pitanja koje nepovratno mijenja europski kontinent, ne može biti s figom u džepu. Inače će Srbija biti sve udaljenija ne samo od Europske unije nego od europske civilizacije.

Bili ste nedavno u Crnoj Gori koja je isto tako u statusu kandidata za članstvo u Europskoj uniji. Očekujete li da će se agresivna politika Rusije proširiti i na Crnu Goru?

Na poziv Hrvatske građanske inicijative, koja ove godine obilježava dvadesetu obljetnicu osnutka, bio sam u posjetu Kotoru i Tivtu gdje sam posjetio bokeljske Hrvate. Kultura i povijest Boke nezamislivi su bez bokeljskih Hrvata, koji ovdje stoljećima žive, obogaćuju ovaj kraj i čuvaju naš hrvatski identitet. Kulturno i povijesno bogatstvo vidljivo je na svakome koraku. Nove generacije, današnji bokeljski Hrvati moraju moći baštiniti i čuvati tu tradiciju bez straha od političkih pritisaka ili egzistencijalnih prijetnji. Danas su bokeljski Hrvati najsnažniji glas europskog opredjeljenja Crne Gore koje neki zlonamjerni akteri dovode u pitanje. Napeta situacija nikako ne bi smjela prerasti do otvaranja nove krizne situacije. Crna Gora je članica NATO-a, ima dugu povijest samostalnosti, vjerskog i nacionalnog suživota i potpuno je neprihvatljivo dovođenje u pitanje crnogorske nacije i njezine samobitnosti.

Bosna i Hercegovina je potencijalno druga neuralgična točka na Zapadnom Balkanu. Kako komentirate razgovor Milorada Dodika sa Sergejem Lavrovom u vrijeme najžešćih ruskih napada na ukrajinske gradove i što to može značiti?

Dvosmislena obrazloženja razgovora sasvim sigurno ne pridonose jačanju povjerenja unutar Bosne i Hercegovine. Ruski režim, bez ikakve dvojbe, ima kapaciteta za destabilizaciju različitih dijelova svijeta. Za nas u Hrvatskoj, jasno, ključne su stabilnost i funkcionalnost Bosne i Hercegovine. Izbori su predviđeni za listopad, a još uvijek nema dogovora o izbornim pravilima koja bi konačno izbjegla očiti izborni inženjering i osigurala jednakopravan položaj Hrvata, što je nedvosmisleno zajamčeno Daytonsko-pariškim mirovnim sporazumom. Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini mora moći izabrati svoje legitimne predstavnike. To je nulti uvjet stabilnosti i dugoročne opstojnosti zemlje. Neposredno nakon agresije na Ukrajinu EUFOR-ove snage u Bosni i Hercegovini osnažene su s dodatnih 500 vojnika. U prijelomnim trenutcima za budućnost hrvatskog naroda u BiH, ali i za budućnost cijele zemlje, a osobito sada nakon ruske agresije na Ukrajinu, posebno je važna ozbiljnost, izbjegavanje bilo kakvih incidenata i dogovor o Izbornom zakonu.

Posjetili ste i Albaniju. Kakve su šanse da se riješi problem sa zagađenjem Jadranskog mora plastikom?

Albanska vlada je još prije desetljeća najavila istragu oko plastičnog zagađenja koje iz Albanije svakodnevno stiže na hrvatsku obalu, ujedno i najljepšu obalu europskog kontinenta. Kako bismo zaštitili naše Jadransko more, prije nekoliko tjedana sam reagirao i pisao Europskoj komisiji da upozorim na ovaj problem. Pozvao sam Komisiju da pronađe načine na koje može intervenirati, ili kroz albanske pristupne pregovore ili kroz europske programe zaštite okoliša. Prilikom nedavnog posjeta parlamentarnog Izaslanstva Tirani iskoristio sam priliku te i upozorio i albanske političke predstavnike na ovaj problem. Razgovarao sam o tome i s dubrovačkim gradonačelnikom Matom Frankovićem jer je stvarno nedopustivo da plastični otpad često preplavljuje i obalu Dubrovnika. Stoljećima živimo uz more, od mora i s morem. Od prijašnjih generacija naslijedili smo i poštovanje i skrb prema Jadranu. Nužno je pod hitno zaustaviti plastično onečišćenje našeg Jadrana i nastavit ću s pritiskom kako bismo podigli ovo pitanje na razinu kakvu zaslužuje. 

Agresija Rusije na Ukrajinu ujedinila je Europu. Može li se u budućnosti očekivati smanjenje tenzija između starih članica Europske unije i novijih koje su mahom iz srednje i istočne Europe?

Kako je i predvidio Jean Monnet, Europa se neće ostvariti odjednom, nego konkretnim postignućima kojima se prvo stvara de facto solidarnost. Europska budućnost neraskidivo je vezana za zajedništvo, unatoč vidljivim razlikama između država članica, Sjevera i Juga, Istoka i Zapada, mladih i starih… Rat na europskom kontinentu je to još jednom osvijestio i ujedinio Europu kao rijetko kad prije. Sigurnost je preduvjet razvoja te će morati biti apsolutni prioritet. Europa se mora riješiti naivnosti i otvoriti oči pred ubrzanim tektonskim promjenama kako bi zadržala svoje mjesto u svijetu, mjesto gdje se živi dobro, mirno i ljudski dostojanstveno.