Izjava za Jutarnji list o novom VFO

“U novim okolnostima, kada je geopolitika brutalno zakucala na vrata i dok se svijet mijenja do neprepoznatljivosti, dugoročni proračun više nije samo puki financijski dokument, već i test mogućnosti Europe da se modernizira i prilagodi novim potrebama” objašnjava nam.

U pokušaju da novi VFO, ili jednostavnijim rječnikom – sedmogodišnji proračun Europske unije – brže i efikasnije odgovori na geopolitičke i ine izazove za koje se proteklih mjeseci ispostavilo da osim što su vrlo promjenjivi su i izuzetno kompleksni, Komisija ga je konstruirala oko tri glavna stupa. Prvi, onaj kojem još uvijek tehnički nije dano ime ali se spominje u kontekstu nacionalnih i regionalnih partnerstava, bit će najveći i financijski najteži stup, te bi kao takav trebao obuhvatiti kohezijsku politiku i poljoprivredu, napominje Ressler. Drugi će stup, pak, obuhvatiti mnogo raznovrsnih komponenti, a ono što bi im trebalo biti zajedničko jest kriterij financiranja putem izvrsnosti i dodatne vrijednosti zajedničkoj europskoj konkurentnosti. Obrana, apsolutni prioritet narednog sedmogodišnjeg razdoblja EU, trebala bi biti obuhvaćena upravo tim drugim stupom. Konačno, treći stup naziva “globalna Europa”, bit će fokusiran na humanitarnu i razvojnu pomoć, susjedstvo Europske unije i sl.

Ukoliko države članice više neće imati klasičnu nacionalnu omotnicu, tj. sredstva koja su im namijenjena za potrebe kohezije i poljoprivrede, trebaju li zemlje poput Hrvatske, koje ovise o fondovima Europske unije, strahovati?

“Kohezija nije milostinja, već temelj europskoga projekta. Zato će morati ostati središnja komponenta proračuna EU, za što postoji konsenzus i u Parlamentu, a i kod većine država članica. Činjenica je da će se logika i uvjeti korištenja nacionalne omotnice modernizirati i prilagoditi fluidnosti izazova kojima svjedočimo, a da će upravo detalji tog područja biti predmet najzahtjevnijih pregovora.” tvrdi Ressler, napomenuvši kako će biti ključna fleksibilnost korištenja sredstava iz fondova EU, a uz nužnu razinu predvidljivosti prema državama članicama, kao i industrijskim sektorima.

“Besmisleno bi bilo danas zacementirati proračun za praktički desetljeće unaprijed. Kako je danas moguće predvidjeti što će sve Europu čekati do 2034., kada će ovaj VFO o kojem započinju pregovori, još uvijek biti na snazi?” argumentira.

Izvjesno je da će buduća kohezijska politika uvelike pratiti logiku aktualnog modela Instrumenta za oporavka i otpornosti, što znači da će se uvjeti financiranja uže vezati za opipljive reforme.

“Sada je bitno kvalitetno analizirati prijedloge, prije svega upravljačku strukturu, uključenost lokalne razine i Parlamenta, rizik pretjerane centralizacije, kao i transparentnost i stvarno pojednostavljivanje za krajnje korisnike. Sve su to elementi koje je Europski parlament već iznosio, a koje su vrlo relevantne i za Hrvatsku” tvrdi voditelj hrvatske HDZ/EPP delegacije u Europskom parlamentu.

S obzirom na to da pregovori o VFO-u tek počinju, a da nas recentna povijest uči da oni itekako mogu potrajati i nepotrebno se zakomplicirati, bit će interesantno vidjeti dinamiku njihovog odvijanja u jeku parlamentarnog razdora kojem smo prošloga tjedna svjedočili u Strasbourgu, kada su zastupnici glasali o povjerenju šefici Komisije, Ursuli von der Leyen.

“Dogovor oko proračuna nikad nije bio lak, a ovaj će put biti teži nego ikada do sada – kako zbog vanjskih okolnosti narušene sigurnosti, sve okrutnijih globalnih realnosti i trgovinskog rata, tako i zbog ozbiljnih financijskih izazova u nizu država članica.”, objašnjava nam europarlamentarac.

Tek tada u priču dolazi i treća komponenta; objektivne turbulencije u Europskom parlamentu, koji će trebati okupiti 361 zastupničku ruku da “progura” proračun. Matematički gledano, to će biti moguće jedino uz čvrstu suradnju pučana i socijaldemokrata, uz “asistenciju” liberala, zelenih i dijela konzervativaca. Je li to uopće realno očekivati u, djeluje, nikad polariziranijem sazivu Parlamenta?

“Na nama je odgovornost položiti ovaj objektivno ključan test, ujedno i teži od svih prethodnih, a to jedino možemo postići uvažavajući očekivanja birača, uz zdravorazumski fokus na sigurnost i konkurentnost te zajedničku suradnju. Druge nema.” zaključuje Ressler.