Intervju za Večernji list BiH

Rezolucija o napretku BiH nije se našla na plenarnome zasjedanju Europskog parlamenta u Strassbourgu, koje je prvo nakon usporavanja pandemije koronavirusa. Hrvatski eurozastupnik Karlo Ressler komentira odnose Zagreba, rezultat non-papera … 

• Čini li Hrvatska dovoljno u potpori Hrvatima, posebno tamo gdje su oni u manjinskom položaju u BiH?

Hrvatska se, za razliku od nekih prijašnjih vremena, snažno i iskreno angažirala, a nastavit će se raditi i sve više. Pitanje statusa i položaja Hrvata u BiH za Hrvatsku je daleko najvažnije vanjskopolitičko pitanje jer je za naše Hrvate u Bosni i Hercegovini to životno pitanje. Imamo ljudsku i nacionalnu dužnost zaštititi naše sunarodnjake gdje god žive, a osobito osigurati pravu ravnopravnost i ustavom zajamčenu konstitutivnost najmalobrojnijeg naroda u BiH. To je i jedna od naših ključnih zadaća u Europskom parlamentu. 

• Očekuje se Rezolucija Europskog parlamenta o napretku BiH. Čime bi ona trebala rezultirati?

Vanjskopolitički odbor Europskog parlamenta raspravljao je o Rezoluciji, a ona bi se 24. lipnja trebala naći i na plenarnoj sjednici. Hrvatske kolege koji su članovi Odbora, osobito potpredsjednica Željana Zovko i zastupnica Sunčana Glavak iz našeg Kluba HDZ-a/europskih pučana, kao i zastupnik Tonino Picula iz redova socijaldemokrata, najneposrednije su angažirani, a amandmani koje smo podnosili usmjereni su na europsku budućnost Bosne i Hercegovine i ravnopravnost hrvatskog naroda. Postoje pritisci za odbacivanje, prešućivanje ili u najmanju ruku marginaliziranje ne samo koncepta federalizma prisutnoga u ranijim rezolucijama nego čak i ustavom zajamčene konstitutivnosti naroda. Borimo se protiv toga i protiv iluzija o održivosti nekakvog građanskog principa koji bi ignorirao stvarnost tri konstitutivna naroda. Moja ključna poruka kolegama u Europskom parlamentu je da je demokratska i funkcionalna BiH nemoguća bez uvažavanja sva tri naroda. Neće biti stabilne i europske Bosne i Hercegovine bez bezuvjetnog poštivanja konstitutivnih prava Hrvata, Srba i Bošnjaka. 

• Koliko je zapravo teško promijeniti stereotipe koji su utvrđeni u pojedinim zapadnim administracijama budući se pitanje konstitutivnosti, legitimnog predstavljanja ne gleda s osobitim simpatijama?

Riječ je prije svega o dubokom nepoznavanju Bosne i Hercegovine, njezine povijesti, političkih odnosa i stanju 25 godina nakon Daytona. Nepoznavanju problema koji svakodnevno pritišću i guše život građana, uništavajući razvoj i držeći nove generacije taocima nezdravih odnosa. To je nažalost činjenica koju moramo prihvatiti i suočiti se na način da komuniciramo, da još jasnije pojasnimo temeljna ustavno-pravna načela BiH kao zajednice sui-generis i precizno artikuliramo naše interese. Redovito ističem da je nemoguće primijeniti isključivo apstraktni ideal zaštite pojedinca kao subjekta ustavnog prava, nego je itekako važno prepoznati da je BiH izgrađena kao zajednica dva entiteta i tri naroda. 

• Nedavno smo imali poplavu non-papera koji su podigli buru u jugoistoku Europe i jesu li ti dokumenti uspjeli minirati hrvatski non-paper koji se pojavio na Vijeću EU za vanjske poslove?

Fantomski non-paperi su upotrebljeni kao sredstvo političkog pritiska kojim se nastojalo zasjeniti napore koje u ovom osjetljivom trenutku predvode HNS BiH i hrvatska diplomacija. Samo je jedan pravi non-paper, predstavljen od ministra Grlić Radmana u ožujku na Vijeću ministara vanjskih poslova, koji pokušava objasniti situaciju, dati smjernice za djelovanje i na racionalan način pridobiti europsku potporu za rješavanje svih problema s kojima se BiH suočava. Nakon općih izbora 2018. temu ravnopravnosti i legitimne zastupljenosti sva tri konstitutivna naroda premijer Plenković podignuo je na razinu Europskog vijeća i dio je kontinuiranih bilateralnih razgovora s europskim čelnicima. 

• Koliko je značajan povratak SAD-a u rješavanje problema BIH, a napose partnerstvo s EU koje je izostajalo proteklih godina?

Pred nama je povijesna prilika i naša je dužnost iskoristiti ova nova kretanja za dobrobit Hrvata Bosne i Hercegovine. Bez snažnog sudjelovanja međunarodne zajednice, a osobito SAD-a – Daytonsko-pariški sporazum za mir ne bi bio moguć. A bez snažnije i zdrave angažiranosti SAD-a, krhki mir dugoročno bi bio upitan. BiH se i 25 godina od rata suočava s velikim iskušenjima na putu k demokratskom društvu, prema jednoj društvenoj zrelosti, a napose uređenoj državi koja je na usluzi svim konstitutivnim narodima i svim građanima. Bidenova administracija zainteresiranija je za jugoistok Europe, no za bilo kakvu značajniju promjenu politike potrebno je još rada, vremena i inteligentnog postupanja na svim razinama. 

• Izbori su sljedeće godine, a očekuje se da će se održati po novim pravilima. Jeste li optimist da će se to dogoditi?

Moramo biti optimisti jer se nalazimo u prijelomnoj situaciji. Ne samo za hrvatski narod, nego za cijelu BiH. Na sljedećim izborima naši sugrađani i sunarodnjaci, Hrvati Bosne i Hercegovine, moraju moći izabrati svoje legitimne predstavnike. Uspjeh u pregovorima, jasno, ovisi o mnogim faktorima. Moj je dojam da se s hrvatske strane u BiH i izvana čini sve da se našim prijateljima u SAD-u i EU jasno iskomunicira koliko bi bila opasna situacija kada do dogovora o izmjenama Izbornog zakona ne bi došlo.

• Uloga Hrvatske se iz političkog Sarajeva stalno predstavlja kao miješanje u unutarnja pitanja BiH, te da samo pogoduje Hrvatima u BiH. Što je istina?

Hrvatska s BiH ima duboke neraskidive poveznice, najdužu granicu, kao i snažne ekonomske, povijesne, društvene, kulturološke spone. Brojne hrvatske obitelji, pa tako i moja, porijeklom su iz Bosne i Hercegovine. Prirodno je i u interesu svih da cijela BiH bude mirna, demokratska, i uspješna europska država. To je sasvim očito i ovdje, na europskoj političkoj pozornici. Hrvatska najdublje razumije stratešku važnost BiH u sigurnosnom smislu, kao i u povezanim pitanjima migracija koje se neće moći riješiti bez snažnijeg angažmana jugoistoka Europe. Zato tvrdim da je budućnost i stabilnost BiH važna, ne samo za BiH ili Hrvatsku, nego za stabilnost cijelog europskog kontinenta.

• Što bi za BiH značilo stjecanje kandidacijskog statusa s EU?

Europski put Bosne i Hercegovine i stabilizacija unutarnjih političkih prilika neraskidivo su vezani.  Kvalitetne promjene na jednom polju rađaju i one na drugom polju, a jedno bez drugoga ne može ni opstati. Nedavno dogovorena nova generacija instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA III), o kojoj su pregovarali zastupnici Zovko i Picula, bit će konkretna financijska potpora Europske unije usmjerena na vladavinu prava, dobro upravljanje, zelene investicije, konkurentnost i prekograničnu suradnju.

• Brojne Vlade imale su istaknutu agendu Hrvata iz BiH. Kakvom cijenite ulogu Plenkovićeve Vlade?

Angažiranost Hrvatske svjetlosnim je godinama ispred nekih prijašnjih vremena. Pozitivan utjecaj se vidi na diplomatskome planu, ali i financiranjem obrazovnih, kulturnih i zdravstvenih projekata koji su životno važni za Hrvate u BiH. To su pitanja strateškog nacionalnog značaja, jasno je da imamo isti cilj i da je naše djelovanje usklađeno.