Parlament neće podržati višegodišnji proračun bez dorade (Intervju za Lider)

Koliki je stvarni manevarski prostor Europskog parlamenta u pregovorima o ovom mega fondu, s obzirom na to da je Europska komisija već postavila vrlo jasan koncept objedinjavanja fondova i politika?

Parlament je već na početku procesa uspješno djelovao. Bez dogovora Europskog parlamenta i Vijeća (država članica) nema Uredbe, a onda ni provedbe mega fonda u vrijednosti 865 milijardi eura, koji treba objediniti ulaganja od kohezije i poljoprivrede, preko zapošljavanja, obrazovanja i inovacija, do infrastrukture i upravljanja granicama. Riječ je o redovnom zakonodavnom postupku, pregovarat će se o svakom elementu prijedloga Komisije i nema članka koji bi bio nepromjenjiv. Već u vrlo ranoj fazi pregovora, samo tri mjeseca od predstavljanja prijedloga, a nakon artikuliranih rezervi iz Parlamenta, Komisija je predložila konkretne promjene u odnosu na svoj izvorni prijedlog. Sada krećemo sa službenim pregovorima.

Predstavlja li objedinjavanje kohezijske politike, poljoprivrede i drugih instrumenata u jedinstveni nacionalni plan veću učinkovitost ili realan rizik od centralizacije i gubitka pojedinih razvojnih prioriteta?

Kako će to funkcionirati u praksi, ovisit će o konkretnom ishodu pregovora i detaljima dogovora. Parlament vodi računa o interesima krajnjih korisnika, inzistirajući na zaštitnim mehanizmima: očuvanju jasno definiranih ciljeva politika, snažnoj ulozi partnerstva, te mogućnosti parlamentarnog nadzora nad time kako se sredstva raspoređuju unutar jedinstvenog okvira. Namjera Komisije je objediniti 52 aktualna financijska programa u samo 16, a ključni instrument provedbe bili bi jedinstveni nacionalni i regionalni planovi na razini svake države članice kako bi se izbjegla dupliciranja i maksimalno povećao učinak svakog eura. U teoriji to može biti smisleno. Pojednostavljivanje i objedinjavanje može donijeti veću učinkovitost uz manje administracije, bolju koordinaciju ulaganja i jasniju povezanost europskih sredstava sa strateškim ciljevima. Istodobno, to ne smije biti samo pojednostavljenje za interne procedure Komisije nego stvarno pojednostavljenje za krajnje korisnike. Nadalje, bojazan Parlamenta je da bi takav objedinjeni model mogao dovesti do nepredvidljivosti financiranja za krajnje korisnike koji će se međusobno natjecati za sredstva, do manje transparentnosti, kao i do konfuzije zbog ispreplitanja ekonomskih reformskih ciljeva s teritorijalnim razvojem koji jednostavno nemaju istu logiku. 

Što za Hrvatsku u praksi znači indikativna financijska omotnica od 16,8 milijardi eura – radi li se o realnom okviru ili tek polaznoj točki za daljnje pregovore?

Za razliku od povremenih zluradih zazivanja presušivanja europskih fondova radi sitnih, dnevnopolitičkih bodova od strane kako opozicijskih, tako i protueropskih aktera – i ovaj prijedlog prvenstveno znači da se takve najave jednostavno neće ostvariti. Iznos je orijentacijski okvir koji proizlazi iz predložene metodologije Europske komisije, a koja će se u praksi još višekratno testirati i preispitivati. Iskustvo pokazuje da se o konačnim financijskim omotnicama pregovara do samog kraja, i to najintenzivnije na razini šefova država i Vlada u Europskom vijeću.

Tko će prema predloženom modelu imati ključnu ulogu u odlučivanju o projektima i prioritetima – nacionalne vlade ili Europska komisija? Kakva je uloga EU parlamenta u tom odnosu?

Upravo u postavljanju prioriteta, odabiru reformi i načinu upravljanja nacionalnim planovima leži ključno političko pitanje. I upravo će se oko toga do samog kraja voditi najintenzivniji pregovori. Parlament i Vijeće će kroz Uredbu uspostaviti temeljna pravila igre. Svaka država izradila bi svoj program reformi, ulaganja, prioriteta i drugih intervencija, Komisija to potvrdila i Vijeću predložila potvrđivanje nacionalnog plana. Taj je okvir uvelike inspiriran logikom Mehanizma za oporavak i otpornost, gdje je i uloga parlamentarnog nadzora minimalna i neadekvatna.   

Postoji li rizik da će manji gradovi, općine i administrativno slabije regije teže dolaziti do sredstava u sustavu jedinstvenog nacionalnog plana?

Sustav jedinstvenog nacionalnog plana donosi bez dileme određeni stupanj okrupnjavanja, što predstavlja poseban problem za one države koje imaju snažan ustavnopravni položaj regija, kao što su Njemačka ili Poljska, ili pak loše iskustvo s korištenjem sredstava iz Mehanizma za oporavak i otpornost. To je značajna razlika u odnosu na kohezijski model u kojem primjerice Bavarska ima izravnu i institucionalno zajamčenu ulogu u programiranju i provedbi. Zbog toga inzistiramo na obaveznom uključivanju regionalnih i lokalnih vlasti u planiranje i definiranje prioriteta. U Hrvatskoj je to i praksa kroz partnerstvo i redovite sastanke Vlade sa županima, predstavnicima Udruge gradova i Hrvatske zajednice općina. U konačnici – novac mora dolaziti tamo gdje može donijeti stvarnu razliku, bez obzira na veličinu općine ili grada, i tamo gdje će najbolje doprinijeti smanjivanju teritorijalnih nejednakosti te direktno doprinijeti hrvatskim obiteljima, doprinijeti svim hrvatskim građanima.

Komisija je predložila da se najmanje 10 posto sredstava izdvoji za ruralne ciljeve, smatra li Europski parlament da je to dovoljno za stvarno adresiranje problema depopulacije i razvoja ruralnih područja?

Ključna zadaća kohezijske politike je uravnotežiti do kraja razvoj svih naših krajeva. Jasno je da europski proračun sam po sebi neće nikada moći samostalno riješiti sve razvojne i demografske izazove ruralnih područja, čak i da se radi o višekratno većim iznosima. I inače je iluzija da novac može riješiti sve europske probleme. Međutim, vidimo i kroz protekle godine da su europska sredstva u Hrvatskoj doprinijela osnaživanju ruralnih krajeva, izgradnji nužne infrastrukture i dala novi razvojni poticaj. Inzistirat ćemo i dalje da kohezijska politika zadrži središnje mjesto u budućem financijskom okviru – donijela je i Hrvatskoj konkretne, opipljive, kvalitetne rezultate te ih mora nastaviti isporučivati.

Kakve pregovore očekujete s predstavnicima drugih političkih opcija u EU parlamentu?

Pregovori će biti zahtjevni, osjetljivi u mnogim elementima. Sve samo ne rutinski formalni proces. O dugoročnom europskom proračunu pregovara se samo jednom svakih sedam godina, a posljedice ne mogu biti dalekosežnije. Kad se ključna pravila jednom utvrde, mogućnosti za kasnije ispravke i utjecaj su puno manji. Svi akteri to razumiju i htjet će nametnuti svoje prioritete. Doći do većine bit će teže nego ikada i zbog nove dinamike aktualnog saziva koji je fragmentiran i u kojem je suradnja između klubova nestalnija no ranije. Za razliku od nacionalnih parlamenata, ne postoji fiksna koalicija, a važne odluke o smanjenju administrativnog opterećenja ili uvođenju više reda u migracijsku politiku u proteklim su se mjesecima donosili desnom većinom. Kao izvjestitelj Europskog parlamenta, prvo imam odgovornost ujediniti kolege i Parlament oko zajedničke pozicije različitih odbora, prvenstveno odbora za proračun, regionalni razvoj i poljoprivredu, kao i različitih političkih opcija. A onda se i boriti za takvu poziciju u pregovorima s Vijećem odnosno državama članicama.

Koliko će novi okvir omogućiti snažnije povezivanje europskih sredstava s industrijskom politikom i konkurentnošću EU-a u kontekstu globalnih gospodarskih i geopolitičkih pritisaka?

U vremenu tektonskih promjena kojima danonoćno svjedočimo, moramo staviti apsolutni naglasak na konkurentnost našeg kontinenta. Prijedlog o udvostručenju sredstava za konkurentnost sa 17% na 30% cjelokupnog proračuna jedan je od najsnažnijih signala nove europske financijske arhitekture. Bez snažnog i konkurentnog gospodarstva, svi drugi ciljevi ostaju samo dobre ideje bez temelja. Nemoguće je onda osigurati sigurnost, održive socijalne politike, stratešku autonomiju.

Uz više sredstava, veći fokus bi proizlazio i iz vezivanja isplata s provedbom zdravih ekonomskih politika. Važno je ipak da uvjetovanost bude razmjerna, isključivo unutar sektora, i da primjerice neuspjeh u provedbi mirovinske reforme ne može ni teoretski dovesti do blokade isplata ribarima ili inovatorima. Naš razvoj i naše gospodarstvo ne smiju i neće biti žrtvom pojedinih zastoja ili krivih prosudbi.

Koje su, iz perspektive EU parlamenta, ključne crvene linije ispod kojih Parlament neće podržati novi višegodišnji financijski okvir?

Nećemo moći podržati VFO bez ozbiljne dorade. U travnju će Europski parlament utvrditi svoju službenu poziciju, a jasno je već sada da će ključno biti očuvati ravnotežu između novih političkih prioriteta poput konkurentnosti i obrane, i tradicionalnih politika kao što su kohezija i poljoprivreda. Europa mora imati kapacitet za odgovor na nove izazove, a to ne smije narušiti ravnomjeran razvoj ili podrivati povjerenje u projekt snažne Europe. Kohezijska politika jednostavno nije prostor u kojem se može tražiti jednostavna fiskalna kompenzacija za nove ambicije. Ne manje važno, reforma mora omogućiti stvarno pojednostavljenje za krajnje korisnike, osobito za manje entitete koji nemaju administrativne kapacitete za upravljanje pretjerano složenim fondovima. Učinkovitost, preciznost, brzina i jednostavnost put su kojim moramo ići kada je u pitanju okvir našeg razvoja u godinama koje su ispred nas.