Migracijske krize nisu neizbježne

Početkom godine smo upozorili da Europa srlja u novu migracijsku krizu, a ljevica nas je tada optužila da tako potpaljujemo plamen populizma. Umjesto da se uključe u traženje rješenja za zaustavljanje nekontroliranih migrantskih kretanja u Europu, ignorirali su upozorenja, odbacujući opravdanu zabrinutost građana. 

Danas, dok gradonačelnici i lokalni dužnosnici iz svih stranaka zvone na uzbunu, ljevica usporava reformu zakona o azilu i migracijama i torpedira pokušaje suradnje sa zemljama sjevera Afrike, poput Tunisa, kako bi se smanjio pritisak na Europu. Politička odgovornost za ovaj neuspjeh zaštite europskih granica leži izravno u takvim politikama. 

Europa se sada ponovno suočava s migracijskom krizom dok je politička tragedija u činjenici da smo znali da će se to dogoditi. U tjedan dana više od 10.000 migranata stiglo je na obale Lampeduse, malog otoka s oko 6000 stanovnika najbližeg obali Tunisa. U nekoliko sati ovaj najjužniji talijanski otok udvostručio je broj stanovnika, sa svim posljedicama koje to nosi za migrante, vlasti i stanovnike. To je situacija neprihvatljiva za bilo koje europsko mjesto. 

Umjesto ignoriranja i prepuštanja Italiji i drugim najugroženijim državama članicama da se same nose s ovim problemom, Europa mora stvoriti zajednička rješenja. Nemamo iluzija oko sugovornika u Tunisu, ali ključno je graditi kvalitetne odnose sa zemljama sjeverne Afrike kako bi spriječili ljude da riskiraju svoje živote prelazeći Mediteran. Moralizirajući tonovi lijevih političkih grupa koje slušamo u plenarnim raspravama ne mogu biti ispred sigurnosti naših sugrađana koji na dnevnoj bazi svjedoče ogromnom priljevu migranata. 

Da stvar bude gora, jedini prijedlog koji socijaldemokrati i liberali imaju za preuzimanje kontrole nad nekontroliranim migracijskim kretanjima su misije potrage i spašavanja. Nismo protiv takvih operacija, ali to ne znači automatsko prevoženje spašenih u europske luke. Trebamo novu europsku pomorsku misiju na Sredozemlju, koja mora moći vratiti migrante na sjevernoafričku obalu. Samo tako ćemo razbiti poslovni model kriminalnih skupina koje se bogate krijumčarenjem ljudi u Europu.

Činjenica je da danas velika većina ljudi koji ilegalno prelaze naše granice nisu izbjeglice, već ekonomski migranti, koji imaju male ili nikakve šanse za dobivanje azila u Europi. No krijumčari ljudima dobro znaju da europska politika povrata migranata ne funkcionira. Nakon prelaska, procedure su toliko komplicirane i skupe da je gotovo nemoguće nekoga vratiti. Unatoč tome, ljevica želi europsko zakonodavstvo učiniti još liberalnijim. Umjesto pokušaja upućivanja ekonomskih migranata po cijeloj EU, trebalo bi ih uz pojednostavljenu proceduru brzo i dosljedno vraćati. 

Europa je proteklih godina prihvatila više izbjeglica nego ikada u svojoj povijesti. Ponosni smo na solidarnost iskazanu prema ukrajinskom narodu. Stojimo iza temeljnog prava na azil. Istovremeno, opseg i složenost migracija radikalno su se promijenili. Što dulje čekamo na realističan i kvalitetan pristup migraciji, to ćemo više gubiti povjerenje građana, bilo da se radi o lokalnoj, nacionalnoj ili europskoj razini vlasti.

To se može i mora izbjeći. Znamo što nam je činiti. Europa se treba ujediniti oko reforme migracija i azila koja je nadohvat ruke. Bliži smo nego ikada ranije pronalasku dogovora. Moramo biti svjesni da je ovo trenutak koji će građani promatrati godinama kasnije i gledati na njega ili kao na najveću propuštenu priliku ili kao na odlučni korak za reguliranje migracija prema Europi. 

Kako bismo postigli iskorak, ljevica mora uvažiti realnosti novog globalnog okruženja u kojem ćemo bez europskog pristupa ići iz jedne migracijske krize u drugu, a tako i potkopavati vjeru naših sugrađana u Europsku uniju. Krajnje je vrijeme za djelovanje.

Manfred Weber, (CSU/EPP) predsjednik Kluba zastupnika Europske pučke stranke u Europskom parlamentu  

Karlo Ressler, (HDZ/EPP) hrvatski eurozastupnik i član najužeg tima europskih pučana za pregovore o novom Paktu za migracije i azil