- 23. ožujak 2023.
Niz susreta s čelnicima najsnažnijih američkih IT kompanija, founderima i startup zajednicom u San Franciscu, Stanfordu i Silicijskoj dolini dodatno mi je osvijestio kolikom se brzinom u tom ključnom globalnom ekosustavu inovacija stvaraju tehnologije, koje oblikuju svijet i našu budućnost. I Sjedinjene Američke Države i Kina grabe naprijed neslućenom brzinom, a u toj tehnološkoj utrci s geopolitičkim posljedicama Europa sve vidljivije zaostaje i postaje ovisna o drugima. To se primjerice vidi i u proizvodnji čipova, malenih uređaja koji danas nose enorman značaj te su temelj svakog digitalnog proizvoda, čiji razvoj, dizajn i proizvodnju želimo potaknuti i u Europi europskim Aktom o čipovima na kojem radim.
Naš kontinent je još uvijek najbolje mjesto za život na zemlji, ali ako ne uspijemo osnažiti svoju tehnološku i gospodarsku konkurentnost, riskiramo vrlo brzo postati geopolitički ranjivi. Moramo obraniti i učvrstiti svoje mjesto u svijetu sutrašnjice, prilagođavajući našu industriju, znanost i društvo intenzivnim globalnim promjenama, regulirajući ono što je nužno s čovjekom u središtu, ali oprezno i razumno, ne gušeći inovacije.
Umjesto logike života na staroj slavi, logike duga i logike redistribucije – moramo zajedno staviti naglasak na logiku stvaranja i izvrsnosti. I dužnosnici, i škole, i sveučilišta. I javni i privatni sektor, i civilno društvo. Nesporno je da i Europa i Hrvatska imaju i ljude i znanje za globalnu izvrsnost u brojnim područjima, ali moramo biti svjesni da nam nitko neće ništa pokloniti i da ćemo se za svoj položaj u svijetu morati izboriti.
SAD, a i Kina, prije Europe počinju upotrebljavati visoku tehnologiju u gospodarstvu i društvu. Primjerice, autonomna vozila bez vozača se već testiraju na ulicama San Francisca. Ono što je danas eksperiment, sutra je stvarnost u širokoj primjeni, a preksutra – onaj tko u tome ne može parirati – slabi i gubi relevantnost, ali jasno i životni standard. To vrijedi i za Europu i za Hrvatsku.
Hrvati dobro razumiju situaciju u kojoj se nalazi ukrajinski narod jer iz hrvatskog iskustva znamo što znači biti žrtva brutalne vojne agresije od strane većeg susjeda. Međutim, ne radi se samo o tome. Pomažemo Ukrajini zato što će ishod rata odrediti budućnost Europe i međunarodni poredak, u čemu i Hrvatska i Europa imaju itekakav interes. Nije mi jasno da oporba to ne vidi. Nije nam svejedno hoće li pobijediti maligni koncept hegemonije kakav u našem susjedstvu, u manjoj formi, ali besramno, kopira i srbijanski režim. Kao i „ruski svijet“, i „srpski svijet“ ima neskrivene ambicije za širenjem dominacije izvan svojih granica, uz povijesni revizionizam, kulturna posezanja i hibridno djelovanje.
Jasno, svi želimo da se rat što prije okonča. Međutim, različiti propagandisti bi nam sada htjeli podvaliti da bi mir morao značiti da Ukrajinci, kao žrtve agresije, moraju pokleknuti pod čizmom agresora, prihvatiti prekrajanje teritorija i okupaciju. Najavljivali su slom Ukrajine i pad Kijeva u tjedan dana, a milijuni Ukrajinaca, hrabri branitelji, njihove obitelji, kao i svi civili sada već godinu dana odolijevaju divljačkoj agresiji. Ukrajina je cijelom svijetu pokazala da se za slobodu, istinu i mir vrijedi boriti.
Pomažemo Ukrajini jer branimo Europu kakvu poznajemo, Europu u kakvu vjerujemo, Europu u kojoj nema mjesta masovnim grobnicama, prisilnom novačenju za osvajački rat ili jezivoj propagandi koja želi izjednačiti žrtvu i agresora. To su bile i glavne poruke sa zagrebačkog glavnog trga gdje smo se okupili na poziv ukrajinskog veleposlanika Kiriliča na obljetnicu početka krvave ruske agresije na Ukrajinu.
Preko četiri milijuna Ukrajinaca u proteklih godinu dana bilo je prisiljeno napustiti svoje domove i na europskom teritoriju potražiti mir i sigurnost. To su vrijednosti za koje se danas gine u Ukrajini i to su vrijednosti zbog kojih nitko od nas ne može ostati po strani. Civilizacijsko opredjeljenje između dobra i zla nije tema na kojoj bi bilo tko trebao politički kalkulirati, a niti eksperimentirati s našom usklađenosti sa zajedničkom europskom politikom oko pitanja koje je itekako naš nacionalni interes. Hrvatska je obranila i izborila svoju slobodu, a ne bismo bili vrijedni žrtve hrvatskih branitelja kada bismo sada okrenuli glavu na drugu stranu dok Ukrajina Europu moli za pomoć.
U Bosni i Hercegovini pušu neki novi, drugačiji vjetrovi. Formirano je Vijeće ministara s Borjanom Krišto na čelu, država je dobila status kandidata za članstvo u Europskoj uniji, i sve to je dobro za našu susjedsku, prijateljsku zemlju. Državi triju ravnopravnih naroda – Hrvata, Bošnjaka i Srba samo poštivanje Ustava, zakona i euroatlantski smjer jamče mir, stabilnost i razvoj. Svatko dobronamjeran mora priznati da je nakon godina i godina zaustavljen proces političkog slabljenja i delegitimacije Hrvata Bosne i Hercegovine. Agresivna kampanja protiv hrvatskog identiteta u Bosni i Hercegovini nije uspjela. Neki sada ne mogu sakriti svoj bijes, frustraciju i svoju nemoć. Sve to se nije dogodilo tek tako nego je rezultat upornog i inteligentnog rada hrvatske Vlade i hrvatske diplomacije na europskoj i svjetskoj pozornici. Za razliku od nekih prijašnjih vremena, ključnim euroatlantskim dionicima je danas jasno da su Hrvati konstitutivni i integralni element stabilnosti te najsnažniji europski glas Bosne i Hercegovine. Sada treba dodatno podržati promjene izbornog zakona koji će osigurati legitimnu zastupljenost sva tri konstitutivna naroda, pripremiti infrastrukturne projekte i osnažiti suradnju, što je i ključni cilj zajedničke sjednice Vlade Republike Hrvatske i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, koju je predsjednik Vlade Plenković najavio za lipanj.
Europa danas nije daleko od nove migracijske krize. Samo prošle godine na europski teritorij je ušlo preko 330.000 ilegalnih migranata. To je 60% više u odnosu na 2021., kao i više nego ikad od migracijske krize 2015. U neposrednom hrvatskom okruženju, na tzv. zapadno balkanskoj ruti zabilježeno je preko sto tisuća nezakonitih prelazaka. Prihvatni kapaciteti u sjevernoj i zapadnoj Europi su prenatrpani, a dolasci s juga mogli bi još porasti. Brojke su dramatične i pokazuju da imamo realan problem. Sedam od deset Europljana zabrinuto je zbog utjecaja migracija na živote njihovih obitelji. Ovo nije tema koju se može ili smije ignorirati, a pogotovo ne pod teretom jeftine ideološke ili moralne ucjene kakvoj smo bili izloženi prošlih godina u Europskom parlamentu.
Kao dio pregovaračkog tima europskih pučana, pregovaram o novom sustavu migracija i azila, s posebnim fokusom na reformu Eurodaca, velike europske biometrijske baze u koju države članice unose otiske prstiju tražitelja azila i nezakonitih migranata. Reformom želimo značajno proširiti opseg i kvalitetu podataka te ih povezati s drugim europskim bazama. Tako će se jednostavnije dokumentirati tražitelje azila i nezakonite migrante, što će zaštititi žrtve trgovanja ljudima, kao i povratak onih koji nemaju pravo biti na europskom teritoriju.
Države jugoistoka Europe morat će kvalitetnije i učinkovitije upravljati svojim granicama i to bi trebao biti jedan od kriterija po kojem će se mjeriti i njihova spremnost za europsko članstvo. Tzv. zapadno balkanska ruta danas predstavlja jednu od najkritičnijih ruta za dolazak ilegalnih migranata u Europsku uniju, što stvara pritisak i na hrvatsku državnu granicu kao vanjsku granicu Schengena. Skora uspostava intenzivnijih operativnih aktivnosti Europske granične i obalne straže (Frontex) u Bosni i Hercegovini pomoći će toj državi u upravljanju migracijama, a trebao bi smanjiti pritisak i s Hrvatske policije koja već godinama podnosi neproporcionalni teret zaštite europske granice, o čemu sam često govorio u Parlamentu.
Temeljno polazište je da glas svakog hrvatskog birača, neovisno o kraju iz kojega dolazi, mora biti jednako zastupljen u Hrvatskom saboru. Odlukom Ustavnog suda Zakon o izbornim jedinicama prestaje važiti 1. listopada, zbog čega je nužno donijeti novi. Naša pozicija – pozicija Hrvatske demokratske zajednice – je jasna – poštovat ćemo odluku Ustavnog suda i predložit ćemo okvir novog propisa koji će poštovati jednakost biračkog prava. Postoji više opcija kako to postići i o tome razgovaramo otvoreno unutar stranke, imajući u vidu i različita mišljenja struke.
Jasno je da postoje izborni modeli koji bi više išli na ruku HDZ-u, ali to nije naša zadaća. Cjelokupni izborni sustav je zreo za svojevrsno ažuriranje, osnaživanje i modernizaciju. Međutim, oko šire izborne reforme potrebna je i određena razina nadstranačkog suglasja. I oporba ima dio odgovornosti prema društvu i državi ne pretvoriti Sabor u kaotičnu instituciju i izletište različitih destruktivaca i politikanata koji bi paralizirali donošenje odluka. Budući da se takav konsenzus ne čini realnim, najvjerojatnije su ograničene intervencije koje će osigurati ustavne izbore.
Ne, to nije najbolja opcija. I bez nepotrebnog povećanja broja zastupnika moguće je postići da ključni cilj da glas svakog hrvatskog birača vrijedi jednako.